Predstavljen model izračuna preliminarne procjene štete nastale od potresa

  • Slika /slike/Opcenito/potres-ZG 2020/2020_04_23-image-1H.JPG
  • Slika
  • Slika
  • Slika

(HINA) Josip Atalić s Građevinskog fakulteta izjavio je da preliminarna procjena obnove Zagreba i okolice nakon potresa od oko 5,6 milijardi eura uključuje cjelovitu obnovu, onu do razine trenutno važećih normi o otpornosti na potrese, samo za bolnice i obrazovne ustanove, dok bi cijena takve obnove za sve oštećene objekte iznosila oko 13,3 milijarde eura.

Atalić je to izjavio prilikom predstavljanja modela izračuna preliminarne procjene štete nastale od potresa koji je u ožujku pogodio Zagreb i okolicu, održanom na zagrebačkom Građevinskom fakultetu, kojem je nazočio i potpredsjednik Vlade i ministar graditeljstva i prostornoga uređenja Predrag Štromar.

Kako pojašnjava Atalić, kada bi se napravile samo nužne, "kozmetičke" mjere, ukupni trošak obnove bi iznosio malo manje od 1,2 milijarde eura. To je bilo polazište za izradu ukupno sedam varijanti procjene troškova, a na kraju je odlučeno da je optimalna ona po kojoj se ukupna direktna financijska šteta procjenjuje na oko 5,6 milijardi eura, odnosno oko 42 milijarde kuna.

S druge pak strane, kada bi se sve oštećene zgrade išle pojačavati na razinu danas važećih propisa, to bi stajalo 13,3 milijarde eura, kaže Atalić.

Ističe da je ta preliminarna procjena, na temelju trenutno dostupnih podataka, predstavlja podlogu zakonodavcu za donošenje odluka, a napominje da je moguće povećanje cijena zbog velike potražnje.

Načini obnove, pojašnjava Atalić, uključuju četiri razine koje se nalaze i u predloženoj verziji zakona o obnovi.

Prva razina uključuje popravak nekonstrukcijskih elemenata, što pretpostavlja da je nosiva konstrukcija zgrade poslije potresa bez oštećenja ili s vrlo malim oštećenjima, a odnosi se na određene manje popravke pokrova, pregradnih zidova, dimnjaka i slično.

Druga razina, koja bi obuhvaćala višestambene zgrade i obiteljske kuće, uključuje popravak ili zamjenu konstrukcijskih dijelova koji su oštećeni u potresu, te se izvode određena poboljšanja konstrukcije građevine kao cjeline, u svrhu postizanja najmanje izvorne otpornosti, po mogućnosti i pojačanja, a zadovoljava razinu od oko pola trenutno važećih propisa.

Nadalje, treća razina odnosi se na pojačanje konstrukcije kojom se povećava otpornost na djelovanje potresa do razine od oko 75 posto postojećih propisa i norme, a obuhvaća javne zgrade, kao što su kulturni, vjerski i sportski objekti.

Naposljetku, četvrta razina podrazumijeva cjelovitu obnovu, odnosno zadovoljavanje razine otpornosti na djelovanje potresa propisane važećim normama, odnosi se na najbitnije javne zgrade, kao što su bolnice, škole, vrtići i fakulteti. Atalić kaže da su kao struka inzistirali da te zgrade budu najsigurnije i da se tu ide na maksimalnu sigurnost.

Kaže da se "vagalo" u koju razinu uključiti višestambene zgrade, u koju razinu ostale javne zgrade, a u koju škole, bolnice i vrtiće. 

Pojašnjava da predloženi model podrazumijeva da se pri obnovi obiteljskih kuća i višestambenih zgrada ne ide do razine maksimalne sigurnosti za građane, no kako je bitno da ih se informira na kojoj su razini seizmičke otpornosti zgrade u kojima žive, da bi u konačnici mogli planirati dodatna ulaganja u nekretninu i sami donositi odluke o svojoj sigurnosti.

Troškovi su vezani za razinu obnove, kao i "boje" s terena, to jest oznaka o stupnju oštećenosti zgrade odnosno njene (ne)upotrebljivosti, pri čemu se ukupna površina oštećenih zgrada množi s jediničnim troškom, pa se tako dobiva proračun direktnih troškova.

Atalić ističe da kada govore o procjeni, riječ je samo o direktnim troškovima, a ne i indirektnim. Pritom su oni najmanji za prvu i drugu razinu obnove, dok su značajni za treću i četvrtu razinu zbog iseljavanja ljudi i poslovanja

Upozorava i da smo imali potres umjerene magnitude, a velike ekonomske štete. Ističe da je fond stambenih zgrada u Zagrebu vrlo star, a više od trećine stambenih jedinica u zgradama izgrađenima prije 1964. godine nisu uopće projektirane na djelovanje potresa.

Zgrade se i vrlo loše održavaju, pri čemu Atalić ističe da nema svijesti zajednice o rizicima od potresa.

Štromar. Obnova bi mogla početi prije jeseni

Ministar graditeljstva Štromar izvijestio je da je nakon potresa pregledano već više od 13 tisuća zgrada, a da će pregledi biti zaključeni za nekoliko dana.

Zahvalio je Građevinskom fakultetu na angažmanu oko pregleda zgrada, suradnji oko izrade zakona za sanaciju štete od potresa, kao i izrade prvih procjena koliko će obnova stajati.

Štromar kaže da upravitelji zgrada već rade na projektima obnove, a nada se, nakon što i zakon o obnovi stupi na snagu, da bi veliki projekti obnove mogli zaživjeti prije jeseni.

Kada je riječ o cijenama radova na obnovi, kaže da se priprema katalog važećih cijena, a da se s resornom komorom razgovara koje bi cijene mogle biti maksimalne, pri čemu napominje da će se za izvođače radova objavljivati javni pozivi.

Dekan Građevinskog fakulteta Stjepan Lakušić istaknuo je važnost donošenja zakonskog okvira za obnovu, a kaže da su u tome sudjelovale sve struke, pa tako i građevinska, a kaže da su se pri procjeni troškova obnove služili i iskustvima drugih zemalja.

Foto: HINA

Dodatne informacije: 
 

Stranica | Informacija | Obnova